†...Join me in death...†

...Killing loneliness again...

Memories sharp as daggers
Pierce into the flesh of today
The suicide of love took away all that matters
And buried the remains in an unmarked grave in your heart

Ne poznajem više samu sebe. Je li moguće da osoba vjeruje da se potpuno promjenila, i zaista vjeruje u to, ali je zapravo ostala ista?!? I čini iste poreške i iste korake, ali je uvjerena da je na pravome putu??
U mom slučaju - to je moguće!!! Nažalost...

Sve se ponovno ponavlja. Isti osjećaj glupe samoće.
Mrzim ju.
Mrzim sebe i svoju sramežljivost koja me svakim danom sve više unazaduje.
Prošla je još jedna godina. Godina alkohola i ludih provoda. Započela je alkoholom, a čini se da će i tako završiti.. i onda će bit dosta..jednom i zauvijek!!!
Ne mogu reći da nije bila predobra..:) ali od nje ostale su samo crne rupe u sjećanjima, predobro provedeno ljeto i prijateljstva s ljudima koje najviše volim.. i naravno srce razbijeno na milijun dijelova..haha.. više nema snage da ga sastavljam iz početka..Presmješno mi je to..
Što još..neznam, ovo je kao neki rezime cijele ove godine. Nadam se da će druga biti bolja od ove, i meni, i onima koje volim i naravno onima koji čitaju moj blog (znam da je malo takvih)
Sad se spremam za doček..imam neki filing da neće bit dobar ko onaj prošli..al najvažnije je samo da se ne probudim ujutro u nečijem podrumu..hehe




LONELINESS
I can stay in my sorrow
I can pray for tomorrow
but anyway I'll be burried alone

Maybe I'll killing lonleyness with YOU..
or maybe ALONE
I don't care anymore

All DREAMS OF YOU will disapear tonight!!!

WISH YOU ALL HAPPY & BLOODY 2008.YEAR!!!!

+...Nightmare for X-mass...+

I don't want a lot for Christmas
there is just one thing I need
I don't care about the presents
underneth my Christmas three...

Depression again in my heart...
To je jednostavno nezaobilazna tradicija svakog mog Božića.. i već sam se jednostano prestala nadati promjeni te dijagnoze.
Mama me nagovorila da idem s njom na polnoćku... OMG.. sva sreća crkva se nije srušila i nitko me nije čudno gledao..bar koliko sam ja primjetila.

Ak nista drugo, bar sam vidjela "miceka" od prošle godine koji svira orgulje..al se je ošišao..

Al bezveze mi je sve to..bilo mi je fora dok sam bila mala..snijeg, bor, kuglice...ali sad je sve to nestalo..cijeli taj filing koji bi trebao biti na danasnji dan..tj. noćas ..nema ga.. totalno je drugačije.
Razmišljam si i gledam sve oko sebe.. vidjela sam neke stare frendice iz osnovne.. većina ih se zaposlila, neke su trudne.. sve su ostale doma, niti jedna nije otisla nikamo.
A ja?!?.. Šljakam u faking najvećoj američkoj firmi (koju sad neću imenovati) za sitnu lovu, studiram, idem na praksu.. a svoj život praktički ni nemam..jer nemam vremena za ništa..
Htjela bih samo da me ima tko zagrliti, da imam s kim pričati, da se imam kraj kog probuditi... ali toga nema..

A kako sam u zadnje vrijeme postala "Bitch"..evo i bitchie verzije: "Htjela bih samo da imam kog zajeb..., da mi ima ko kupiti parfem, da se imam s kim ševiti do jutra..i da imam više vremena kako bi se stigla gledati u ogledalo..hehehe"

Pogledala sam pod bor.. a umjesto "njega" ili dildda našla sam parfem

Nije ni čudo, kad ove godine Djedici nisam poslala nikakvo pismo..

A evo i prije par minuta dobila sam sms: "Doletel sam u zavoj, sanjke su se prehitile, darovi osli u kur.. Rudolf je krepal, a ostali jeleni su spizdili u prvu krčmu. Tako da me ne čekaš. Djed Mraz"

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!!!

Two sides of evil, that's what you are...

Wings and hearts
Two sides of evil
That's what you are
Devil wings and Angel heart...



Ne..ovo neće biti još jedan glupi post o ljubavi i smrti..dosta mi je toga.
Jer ljubav ne postoji!
Dokažite mi suprotno, ali kad-tad shavit ćete da sam bila u pravu.
Odlučila sam da čak i prije nove godine donesem neke važne odluke..s obzirom da su one od prošle godine bile jako loše.
Ne više Ga ne tražim..ni ne želim..jer mi niti ne treba ljubavi..

Kao što Amorphisi kažu:
"I've got more companions when I'm all alone" (tnx Little Evil)

Ne želim opet biti povrijeđena...
Ali sve se vrti u krug, kao da sam slijepa i ne vidim s kakvim ljudima imam posla.
Od sad cu biti "BITCH". Briga me što će drugi pričati, jer shavila sam da suosjećanjem i dobrotom u ovom okrutnom svijetu ne možeš ništa postići. Takve osobe su glupe i nitko ih ne razumije, bez obzira što one razumiju druge.
Bit će teško..ali potrudit ću se..možda ću za godinu dana reći da je ovo bila jedna od boljih odluka koje sam donjela.. Vidjet ćemo!

No more Angel in my heart...just two sides od Evil (just like in your)!!!!

I počela sam napokon razmišljat na engleskom.. i tak mi je usred tramvaja u 13h popodne dosla jedna pjesma u misli.. posvećena svim "prokletim idiotima" koji su otišli iz mog života i ostavili prašinu u mom srcu..

Never more...

I didn't have nothing to believe in,
Than I found mistery in a razor wings..
Now is just an empty heart
and lucidity in a crazy mind..
Erors all around me,
nobody can rescue me..
Deleting every thing about you
is the best thing I can do..
Your eyes, smile, and your face,
everything about you was my biggest mistake.

Lonllines is my best friend..
Again..


MySpace Comments


Hey hey babe why did you disappear
Hey hey babe why did you come back here
Did you hear me calling your name
Did you feel me burning in your veins
Hey hey baby why did you go with the rain

+...MISTERY BLOOD CIRCULATION..+

Slobodno uđi, otvoreno je.
Cipele i kaput ostavi u predvorju.
Proviri u moju desnu klijetku i ne boj se,
u njoj je uvijek mračno i hladno
(nema nikog da je zagrije).

Sjedni i raskomoti se.
Dopusti mi da padnem u tvoj zagrljaj.
Zajedno ćemo gledati strujanje krvi,
kroz moje vene
i bit će nam toplo..

Slobodno ostani, nitko neće doći.
U ovo doba ne očekujem nikoga.
Uz mitralne zaliske
slušat ćemo šumove valova,
a možeš i zaspati na mome ramenu.

Dok nas u lijevoj predklijetki ne preplavi
bujica strasti arterijske svježe krvi
utonut ćemo zajedno u najljepši san..

I krenuti na putovanje života
u malom čamcu niz aortni luk...

...Lost in endless dark...

Da te bar mogu probuditi
kavu ti donjeti...
Po tebi je proliti
pa te pofuriti...






Prošlo je dosta vremena od posljednjeg posta..
Novosti su:
* upisala 3.godinu faxa
* 15.9. - my new pierce

...NEVER SAY DIE...

Never say die
Leave me alone in the night
Keep me away from the light
Razorblade cuts the line
Never say never say die


eh..Jyrki..
Neznam odakle bih krenula..nemam baš puno vremena..
Jučer sam se vratila iz Pule. Događaji koje nisam ni planirala savršeno su se poklopili, tako da sam nakon koncerta The 69 eyes na Viva la Pola ostala još tjedan dana na moru malo odmarati.. i pržiti svoju perfect skin..a i my "little evil" mi je dpšlo praviti društvo

Još ne mogu zaboraviti Jyrkia.. njegove oči.. glas.. ma presavršen je..


Imala sam sreće i bila sam u prvom redu a taj feeling se riječima ne može opisati :))

Koncert su započeli pjesmom "Framed in blood"... Bilo je tu još odličnih pjesama: Perfect skin, Never say die, Gothic girl, Devils, Rocker, Brandon Lee, The Chair...a završili su s "Lost boy".. nakon koncerta trans je trajao do kraja ljetovanja... na mp3-u smo moja draga i ja salno slušale njihov novi album... eh

Evo nekoliko slikica s koncerta.. a bit će ih još..




Gothic girls: Valentina, Ivana, Leona i ja




I na kaju smo upoznale jednu presjajnu gothic djevojku koja nas je sve našminkala.. svaka čast..talent je nad talentima :))


RAZORBLADE KISS... do 9.mjeseca..

†...Kiss of pain...†

Više ničija...

Strange deja vu...

...THERE'S NO LOVE...

Just like a gothic girl, lost in her darkned world...

Storm in my heart it tears me apart
For so long I have wandered in dark
To find out the one who won't let me down

Evo me opet...nakon dugo, dugo vremena..
Falio mi je blog.. pa se od sad nadam da ću ga malo češće pisati..

U zadnjih nekoliko mjeseci život mi se jako promjenio.. Da me netko prije godinu dana pitao gdje ću biti danas 19.5.2007... sigurno bih odgovorila drugačije od sveg ovog što mi se sada događa..
I u stvari sretna sam zbog toga.. tj. zbog mnogih stvari koje su se promjenile.. a samim time i mene..
Možda je čak i to jedan od razloga zbog kojih sve rijeđe pišem postove.. ali ipak hvala svima mojima najdražima koji me iz dana u dan iznenađuju i čine svaki dan posebnim, daju mi snage za nove pobjede i poraze (vi znate koji ste..)

Wanted a heart, wanted a soul more than anything else in this world???

Just like the moon does
We rise'n'shine'n'fall
Over you that I rise'n'shine'n'crawl
Victims aren't we all

Izredalo se bezbroj tuluma u posljednje vrijeme..
Nažalost zbog toga nije ni bilo vremena za pisanje posta... no najvažnije je da je ovaj prethodni mjesec bio stvarno nezaboravan..

Hvala svima mojima najdražima koje volim i koji mi svaki dan čine nezaboravnim.. (I'll die for you)

...od winter partya u Domu Željezničara (10.2.)


gothic partya u Mochvari (16.2.)



proslave Patrišinog rođkasa (8/9.3.)




klasičnih izlaska u tnt i kuglu (24.2. i 10.3.)


Međimirske fešte u Papayi (14.3.)


heavy metal koncerta Flamethrowera, Soundbringera i Dark Prophery u Ksetu (15.3.)



E i nakon toga padam s nogu, nemogu više.. I'm exhausted..

†...Killing romance...†

Valentinovo... čestitam ga svima poput MENE.. koji ga preziru i ...mrze sve te proklete komunističko crvene "ljubavne" simbole... živjeli vi meni..

Uvijek se pitam: Koja li je simbolika ljubavi ako se sjetiš voljenoj osobi kupiti poklon samo za valentinovo?!?! haloooo?!?

obesite se... hehe


Ako ste ikada gledali film "Don Juan de Marco".. znat ćete što je ljubav.. ja sam ga gledala više puta.. i to dok sam bila sretno zaljubljena.. i shvatila sam poantu onoga:

Što je sveto?
Što čini duh?
Za što vrijedi živjeti?
Za što vrijedi umrijeti?
Samo je jedan odgovor: LJUBAV..

BLOODY DREAM

Razodjevena noćas u pustoši svojih iluzija,
umirem za tvojim dodirom..
Tijelo se raspada od užitka.

Prodireš kroza me svojim ledenim pogledom,
tamo dokle još nitko dosad nije dopro,
ti me miluješ.

I tečeš mojim venama poput otrova,
dolaziš do srca i ideš dalje..
Škakljaš me po usnama.

Vrela i mokra budim se ujutro,
u postelji punoj perja..
Previše sam grebala.

Posvećeno nekomu

We've been slaves to this love...

Voze se cura i dečko na motoru.
cura: "Nemoj tako brzo, smanji!!!!!"
dečko: "Ne baš je ludo..."
cura: "Ne,nije...molim te uspori"
dečko: "Reci da me voliš!"
cura: "Znaš da te volim!"
dečko: "Zagrli me"
(cura ga zagrli)
dečko: "Molim te uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna i stavi je sebi na glavu!!!"

Sljedeće jutro u novinama:
Motor imao nesreću, jer su kočnice popustile,
dvije osobe su bile na motoru-jedna je preživjela,
a druga poginula....

ISTINA JE:
Da je dečko ustanovio na pola puta da su kočnice popustile,
a to nije htio reći svojoj curi...
Želio je posljednji put čuti njene riječi- VOLIM TE!
Želio je posljednji put osjetiti njen- ZAGRLJAJ!
Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu,
jer je želio da ona preživi iako je to značilo da će on poginuti...

... i pitam se na kraju svega koji je smisao ovog života...???
Po svemu sudeći... tj. po ovoj priči bila bi LJUBAV... ma vraga.. kakve koristi od toga.. Ona ga je voljela.. on je nju volio... i sad kad ga nema.. boli još više..

Odlučila sam da ... ma neznam... teško je donjeti neku odluku i onda je prekršiti.. al sad kad sam sama...ionako me nitko ne voli.. i manje boljeti kad me ne bude..
Totalno me zdeprimirala ova priča... faking ljubav... postoji li to uopće?!?

We've been slaves to this love
From the moment we touched
And keep begging for more
Of this resurrection




Večeras sam dobila komentar da sličim na Dania iz Cradle od filth... hehehe... evo procjenite sami... ja baš i ne vidim neku sličnost.. osim kaj imamo crnu kosu i bljedu facu...
al ipak... kompliment me iznenadio :)

Samo za taj osjećaj...

I napokon... bez obzira na to što imam užasno puno za učiti... išla sam na jednu malu cugicu sa svojom ekipom do našeg (tj. bolje rečeno mojeg) najdražeg birca...


Bijaše to jučer navečer.. eh..
Meni je bilo mrak... ko i uvijek... moje najdraže pjesme... zgodni dugokosi komadi.. hehe, ali su neki nažalost morali spaštati slušajući neke pjesme koje nisu čuli nikad u životu ... (ah... kaj ta ljubav radi od čovjeka.. nemrem vjerovati)...

"..Oh lord won't you buy me a Mercedes Benz .."

Baš sam s nekom čudnom skrivenom namjerom došla van... hehe.. htjela sam se na neki način zguštati prije veeeelikooog učenja za ovaj vikend... i naravno kak ja uvijek imam neku nepredvidivu sreću.. uspjela sam se s nekim upoznati...

Alkohol (al naravno ovog puta u manjim količinama) je učinio svoje i spika je počela... hehehe
ovaj... budimo realni ... bombardiranje pitanjima...

"Ej.... ja sam ta i ta... tvoj VEEEELIIIIKKKKIII fan!!!!! Pročitala sam sve tvoje kolumne... zakaj više ne pišeš ništ? TI si meni tak mrak.... kad ćete doć u Koprivnicu...? e a jel bi se mogli poslikati?"....

Čovjek naravno nije do riječi mogel doći... a dok smo konačno ovjekovječili taj povjesni trenutak... odgovoril mi je na moja postavljena pitanja...


i eto ga na.... MILE KEKIN & JA



Sad dok se toga prisjećam.. pitam se samo kaj si je taj čovjek mislil... koja je ovo glupača... hehe.. u zemlju bih najradije htjela propasti... ali ipak se isplatilo... SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ...

Just like a pill...

...Im lyin here on the floor where you left me
I think I took too much
Im crying here, what have you done?
I thought it would be fun...

Još do nedavno mislila sam da se snovi ne mogu ostvariti i da su to čiste izmišljotine kretena koji misle kako će takvim uvjeravanjima barem na neki način uspjeti usrećiti ljude.. Ljude koji su poput mene izgubljeni u ovom besmislenom životu.. Ljude koji tragaju za nečim što će ih usrećiti, a ni sami neznaju za čim, pa onda utjehu pronalaze u snovima, u želji za smrću i misle...

†††Bolje je umrijeti u stvarnosti,nego živjeti u iluziji, jer smrt je ono što nas čini živima†††

U posljednje vrijeme nije mi se dalo pisati ništa na blogu jer od početka ove godine moj se život okrenulo naopako.. i to u pozitivnom smislu.. al fakat.. mislim.. pronašla sam mnogo ljudi koji mi svakodnevno daju snage za život, al ja sam još uvijek ista kakva sam bila.. hehe
Ne volim baš pisati o događajima koji su mi se događali.. glupo mi je to.. al ipak je jedan vrijedan spomena.. a to je upravo taj da mi se ostvario san koji sanjam još od kad znam za sebe.. i to zahvaljujući nekome... tko se tek nedavno ponovno pojavio u mom životu (luv U)
Neee... nema veze s ljubavi... o tome neću ni razmišljati jer ću biti oper u bedu.. nego ... evo sad sam u bedu... a nema veze ni sa smrti..

San o.. pjevanju... ja na stageu s mikrofonom u ruci.. ispred mene publika... hmmm..da...
Možda je glupo.. ali svako od nas ima neku skrivenu želju za koju bi želio da se ostvari, ali ne želi priznati. Evo ja sada priznajem.., a i ljudi koji me dobro poznaju, znali su da to oduvijek želim. Osjećaj je bio neopisiv... jednostavno PREdobar!!!
Briga me što ljudi misle dal znam il neznam pjevati.. važno mi je da sam ostavrila nešto za čim sam tragala cijeli život...

...and I keep begging for more of this resurrection...



evo nekih slikica... iz dotičnih karaoka u Prački tj. proslave Blackstarrinog rođkasa
...where I can run... ...to the middle nowhere...


...a ovo je NAJbolji back vokal...


...darlin' you give a love bad name!!!!!...


... Bubač i Janko... "down, down, down, down" - Blink 182



... i šećer na kraju... afterparty kod Bubija...

Blackstarr i Janko... Bubač i Dark Angel... hehe



Black-starr & Dark Angel Blinkovci..

† The bed of razors is waiting for you † ...

† † †

Drowned in the sea of deceitful lies
Made my religion from your eyes
Possessed by the sirens’ song:
“The bed of razors is waiting for you“...

† † †

Tražeći savršenu osobu koja će me razumjeti izgubila sam samu sebe... u vrtlogu osjećaja, koji ne predstavljaju ništa osim čiste zaluđenosti, strasti i požude...
Stvorila sam svoju vjeru od nečeg nepostojećeg, od iluzija.. a one me ne vode nikamo osim u propast.. osjećam to... živim u svome svijetu...
Od novogodišnje odluke da se neću zaljubiti... nikako ne.. ali ipak... ostala je samo nada... Ne smijem to željeti.. jer znam kako će završiti.. uvijek isto..
Ne shvaćam to... a ni samu sebe...

Nije mi jasno zašto cijeli život tragamo za nečim što nikad nećemo naći i zašto se sve svodi na na cilj tog pronalaska..?
Živimo u zabludi da za nas negdje na ovom svijetu postoji naša druga polovica...
Zanos i opsesija nečijom pojavom tjera nas da se prilagodimo, da zaboravimo što smo bili.. postajemo druge osobe.. ne prepoznajemo se i počinjemo činiti sve što smo do tada poracali da nikada ne bi.. sve za tu osobu..

Dok ga ne pronađem my bed of razors will be waiting for him...


† The only thing you can give me is sorrow
You will bathe in my tears tomorrow
The voices screaming “No“ in my head
but I’m still longing to your bed ... †



Pray to death...

Zavodi me iluzija o svevišnjoj smrti u snu...
Kojoj se ne možeš oduprijeti kad te zarobi u svom ledenom poljupcu.
Vec cujem glas svog mrtvog Andjela kako me kroz snove doziva
Je li to moja mašta zavedena ili sam zaista i ja dio smrti postala?

Oh smrti moja, cuješ li nocas moje molitve usamljen glas?
Cuj, u toj gluhoj pustoj noci ovu samu dušu koja te moli za spas!
Jedini si mi izlaz iz patnje te
Molim te, cuj moju molitvu, odvedi me nocas u beskrajne sne.

Umri zajedno samnom, to je posljednje što u ovom životu želim.
Umri, umri nocas za mnom, ti si jedina s kime hocu da gorak okus ovoga kraja djelim.
U snovima našim mi smo samo ikone mrtve vjecne ljubavi i srece.
Umrimo nocas u snovima, nek nam ljubavni grob okrune vijenci ruža, rastopljene svijece.

Znam da nocas cemo umrijeti u snovima samo ja i ti,predivna moja smrti
Želim da te ljubim i imam zauvijek u tajnim odajama naše vjecne ljubavi.
Nakon molitve moje kad sklopim zauvijek umorne oci,
Znam da ceš cut moju molitvu i na prstima polako do postelje moje doci.

I mjesecina ce na nebu umrijeti, izgubit ce svoj vjecni sjaj.
Zvijezde nocas padat ce kad ce duša na krilima smrti otici u beskraj.
Moja bezbolna smrti dodi mi nocas u snove i povedi me u pakao svoj
Jer ruke moje vec gube snagu, a oci sjaj...

Dajem ti nocas cijelu sebe,
Tvoja sam ove noci sva
Ti si moj život u Smrti... Moj Andjeo...
Moj Kraj...

Tvoja smrt... bwahahaha...
Full Name
Age
This QuickKwiz by irmarina - Taken 901 Times.

New - Kwiz.Biz Astrology

Killing lonleiness with votka...

E, da SRETNA NOVA
2007. GODINA SVIMA!!!!

2007.godina počela je tulumom do
ranog jutra... Bilo je stvarno predobro.
Okupilo se staro društvo iz TNT-a
i nešto novije društvo iz Kooglane..
Sve bi bilo mrak da cuga nije bila
besplatna i da sam mogla odrediti
kada prestati s votkom... ali to je
jednostavno u predobrom društvu bilo
nemoguće izvesti...

I've taste death tonight...

Tako danas cijeli dan ležim u krevetu, oporavljam se od fešte i
bezuspješno se pokušavam prisjetiti značajnih trenutaka cijele
večeri, recimo odbrojavanja zadnjih sekundi 2006. godine, čestitanja,
plesa... hehe a kad ono samo ... ništavilo...

Al sam se ipak uspjela prisjetiti stvari i događaja koje ću ovom prilikom
stavit na svoju crnu listu i koje zajedno u kombinaciji nikako, ali ama baš
nikad ne smijem ponoviti....
a znate kako se kaže NIKAD NE RECI NIKAD!!!

Warring!!!!! NE pokušavajte ovo sami kod kuće

Evo 10 načina kako da se ubijete za ove blagdane!!!!



Možete i sami pretpostaviti (ako ste ikad pretjerali s votkom) kako je
sve završilo... taj dio kojeg se nažalost sjećam, želim što prije zaboraviti..

Želim se sjećati samo jednog... a to je krivac (ma dobro, nije za sve on kriv) koji se je nakon svega branio šutnjom


POANTA svega: nikad, ali baš nikad ne pijte votku u dobrome društvu jer će
fešta završiti pogubno i za vas i sve ljude oko vas!!!!

Evo nekih fotki koje smo Black-starr i ja uspjele snimit prije "velike crne rupe"..

Pogubno hostesiranje u kugli + cuga gratis


Tanjuri su se naravno jako brzo ispraznili...


Black-starr i ja.. Touchfoo, Black-starr i ...hm..koja je ova?!?


Fkt neznam odakle mi ovo... nek mi se javi počinitelj... slijedi velika nadrada!!!! hehe


E..da NAJ sms koji mi je stigao.. fakat zaslužuje objavu.. hehe
Puno, puno zdravlja, ljubavi, zajebancije, uzajamne tolerancije, dobre financije, SEX bez reklamacije i što manje sekiracije u 2007!!!


SVE U SVEMU, NAJBRUTALNIJI DOČEK IKADA!!!!!

I da... hvala svima na moralnoj i fizičkoj podršci tijekom mog alkoholnog delirijuma...

Poison girl...

Prošlo je prilično dugo od posljednjeg posta... a dogodilo se toliko toga.
Najvažnije od svega bi bilo to da sam sad zadnji vikend otkrila jedno savršeno mjesto za mene, mjesto na kojem ću od sada sigurno provoditi svaki vikend... Bez obzira na to što sam i prije znala da taj birc već tamo postoji 100 godina, nisam nikad imala priliku otići tamo, a i ljudi s kojima sam se prije družila prezirali su to mjesto..

HOLLY PLACE IS: Rock caffe TNT!!!

Sad otkad sam apsolutley free nitko mi ne može zabraniti da idem tamo... hehe
Nisam mogla vjerovati da postoji birc u kojem bi se puštao HIM, a kamoli još i ljudi s kojima bih ga mogla zajedno slušati... Ovaj me vikend totalno izvukao iz depre, bar na neko vrijeme tak da nisam ni imala neku inspiraciju za pisat blog... A pjesma koja je obilježila cijelu subotnju večer bila je:

"I did it all just for her
I did it all just for her
And love's heart is death
For me and my poison girl"

S obzirom na to da je danas Božić, nekak sam se sjetila nekih besmislenih stvari, pa ono, ajd da nekaj napišem...
Ove me je godine totalno zaobišao božićni duh, blagdanska groznica i slične izmišljotine...
Jučer navečer sam otišla na polnoćku, i čekajući neko čudo, opet ništa... Iako je na polnoćki bilo prekrasno (dodajući k tome da sam tam vidla prezgodnog lika s dugom kosom ), u sebi sam osjećala neku prazninu... neznam, možda i tugu, samoću...
Nije ni čudo da se za vrijeme blagdana počini najviše suicida, homicida i sličnih gluposti kad to pretjerivanje ljude dovede u ludilo...
Kak bi se netko mogao veseliti svemu tome dok nema koga zagrliti u pola noći, ili znati da nema koga usrećiti nekim malim poklonom?!

Na kraju svega, Božićno se večer već bliži kraju, a ja još uvijek nisam počinila samoubojstvo... još ne...
Utjehu i topli zagrljaj sam ipak potražila negdje drugdje...


*And the taste of the poison on her lips is of a tomb*

Piercing da ili ne?

KOLIKO
da mi je
znati
koliko znaš
koliko se
uzalud smješim

na lomači...
Ana Horvat



U posljednje vrijeme počela sam razmišljati o nečemu...osim smrti opsjeda me nešto drugo...
A to je PIERCING... Neznam, fkt bih si ga htjela stavit, al mi je nekak bed. Nije da se bojim boli... dapače, volim ju...
Znam da većina ljudi o takvim ljudima ima drugačije mišljenje i toga me najviše strah... Ne bih htjela da me zbog toga drugačije gledaju ili misle da sam drugačija nego što sam bila do sad.
Mrzim proklete predrasude....!!!!
To mi je još jedina želja, pa ak budete kraj mene na samrti i ak vam nebudem imala snage reći što želim, onda mi ispirsajte čobu i znali budete da ste me učinili sretnom za preostali život (10min) i onaj nakon smrti :))

hehe nećete vjerovati... evo danas je petak i prolazeći Tkalčom pokraj zlatarne na neki sam način uspjela zadovoljiti svoju beskrajnu želju za boli i piercingom, pa sam si....
... DALA ISPIRSAT UHO!!!! hehe

UMRLA JE ONA…
Miris svježe noci u sobi
i zvuci otkucaja sata...
Samo ona uz titraj svijeće još je budna.
Piše pjesme, čekajući novi dan.
Piše o ljubavi,
što mrtva je zgažena ostala
na podu njenog tužnog života.
...o ljubavi koja još samo u njenim stihovima živi.
Pita se ima li uopće smisla
živjeti ovaj život bez ljubavi
ili bi bilo bolje da se svrši sve to već jednom?!?
...
Ode u kupaonu i popije šaku tableta,
vrati se k svojim stihovima i svijeći.
Nožem tupim zareže ruku,
A bol joj oduzme snagu.
Rukom joj prođe oštra bol i trnci,
a zatim se proširi na cijelo tijelo.
Glava joj pade pored svijeće,
toplina joj ožari čelo.
Krv još topla i svježa
ostavila je trag na njenom stolu.
Ona je sada usnula najljepši san o ljubavi,
a slomljeno srce prestalo je da kuca.
Usne još vrele, ali mrtve,
crnim su ružem ostavile trag njenog života
...kojeg više nema.
...
"I što smo mi na ovome svijetu?
Samo lutke na koncu bezazlenoj nepredvidivoj sudbini..."
- pitala se ona u pjesmi,
prije nego je oduzela život svoj mladi.
Plamen života u njenom srcu,
žar mladosti u njenim zelenim očima
su se naglo ugasili.
Umrla je sanjajući savršenstvo,
ostala je obasjana svjećinim svjetlom.
...
I osvanuo je novi dan,
zrake sunca obasjale su njenu sobu, kosu, stihove...
Sve je mrtvo.
Svijeća se odavno otopila.
UMRLA JE ONA ... pjesma je koju je posljednju napisala.
Umrla je za sreću, za ljubav, za druge...
ali duboko u sebi ona zna
da umrlo je samo tijelo.
Ona će zauvijek živjeti u svojim pjesmama.
Tek je sad počela živjeti,
u smrti svojoj gdje je pronašla svoj mir od ovog nemirnog svijeta.
Ona živi kad čitaš njene stihove,
svaka tvoja izgovorena riječ
jedna je bol koju je proživjela pišući
ovu pjesmu
u suzama
umirući.

Sve umire što se rađa...

Pa naravno!
To je truljenje i gnoj
I neumoljivo raspadanje, raspadanje, raspadanje
Dok se vraćaš iz životinjskog svijeta. U biljni.
Tugovat ću, naravno
Pokojna moja ženice,
Iako tugovanje nikad nije
Produljilo život
Ili izmamilo još jedan dah
Iz tijela koje je dotakla smrt
"Biologov oproštaj sa suprugom" Sherwin Stephens

Evo napokon nakon tjedan dana sam se uspjela dokopati kompjutora i interneta. Dugo je prošlo, a u mom životu se ništa nije promjenilo... Misli kao i obično obilježe svaki proživljeni dan... misli o prolaznosti, beznačajnosti...
Danas sam imala priliku doživjeti neopisivo iskustvo... vidjeti porođaj (na praksi)...
Tako maleno krhko biće, koje se bori za život, bori za zrak, tako je snažno, a ni ne sluti da je već svojim prvim udahom i prvim pogledom na svijet počelo umirati... To je tako ironično... i tužno. Ljudi (roditelji) se vesele, jer na svijet donose novi život, novo svijetlo, a nisu ni svijesni koliko su mu samim time patnje nanjeli... jer će ono kao i svi ostali morati patiti, biti povrijeđeno, kako bi preživjelo. Nije pravedno...
Uvijek sam govorila, a i još uvijek stojim iza toga kako nikad neću imati dijete... neznam. Nekak to nije za mene, iako me djeca obožavaju. (Neznam kaj vide u meni... hehe.) Prije bih htjela da me istetoviraju po cijelom tijelu nego da... mi rade to što sam danas vidjela... hehe
Ajd neću vas plašiti, ali da mi je znati što su žene skrivile, da moraju na tako bolan i okrutan način na svijet donjeti novi život?!?

Sve sam to promatrala, kao iz svog nekog svijeta, a u glavi mi se vrtila pjesma.... "Sleeping with death" od Reflexion... u ovom slučaju ironična, ali stvarna i realna... neznam kak sam se je sjetila baš u tom trenutku..?!



Her face so white and pale, she’s sleeping with death
Her eyes like mirrors of pain

Lost her will to try
Rather stays in bed
Counting her last days

The beautiful smile is wiped away
No one answers when she prays
The same thought inside her head:
“ Please let me be or take me away “

Mother cries beside her bed
Where is God when I need His help?
The life of her child is fading away

The time is running out, the end is near
It’s time for her last wish
Hand on her heart her mother swears: “ I’ll do anything “
But she’s already speaking to herself

Now beautiful life is wiped away
No more questions no more prayers
No grief in her eyes just a peaceful gaze
The end of her earthly days

Mother cries beside her bed
There is no god, no one who helps
The flame of her life has faded away
Now she is sleeping with no pain
An innocent mind without a stain
The line of her life has faded away

Je li ovaj život zaista stvaran ili mi samo umišljamo da postojimo... Je li sve ovo samo san? Ako jest... onda je SMRT buđenje... Buđenje, povratak u stvarnost, u realnost....
I opet se vraćam na isto, a to je smrt... koja započinje samim začetkom života. Po takvoj se teoriji onda život i ne bi mogao nazvati životom... al dobro, neka se time bave oni kojima je to posao, a ja ću si samo na taj način ubijat svakodnevnu monotoniju ...

Nešto što me je na kratko uspjelo izvući iz depre ovaj vikend, baš kad sam krenula učit i pisati seminar je bio jedan film..."Kuća na stijeni". "Frendica s velikim F" mi je poslala sms da ga gledam i samo kaj sam bacila pogled, od telke se više nisam odvajala... jednostavno sam zaboravila na sve i .... prepustila se doživljaju koji je bio tako dooobaaarrr... hehe
... samo jedno ime sve objašnjava Hayden Christensen
Evo to bi bio jedan od rijetkih primjeraka muškoga roda za kojeg bih mogla reći da je PREdobar, prezgodan... bez obzira što nema dugu kosu!!!
Zaključite sami.... hehe

Pozz




I koji je komentar na sve to?!?! hehe

Love is the funeral of hearts...

Ljubav... postoji li ona ili je to samo
strast i opsesija nečijom pojavom...
Neznam.. nisam stručnjak, a emocije
su mi oduvijek bile riječima neopisive,
dodirom neopipljive, neobjašnjive...

Zašto su rastanci uvijek tako bolni?
Zašto uopće volimo kad znamo da će
jednom ipak doći kraj koji će boljeti više od ičeg?!

Zanimljivo je to da su ljudi samim
time, na neki način, čak i nesvjesno, pomalo suicidalni, ili mazohisti, jer život
bez boli ne bi bio život... Htjela bih znati odgovore na ova pitanja, ali koliko
god razmišljala, stalno se vrtim u krug....
Ali ipak na kraju svega dolazim do jednog i jedinog zaključka -
SOLITARY IS MY BEST FRIEND!!!!

Razorblade kiss

RASTANAK U -SMRTI-
-Ti i ja- 2 stranca u beskrajnoj tišini
S bezbroj pitanja bez odgovora, u ocima...
Svaki pogled - bol nemilosrdna
Koja nas polako ubija...
Suze preplavljuju sve moje dubine...
Ono što ja jesam sada više ne postoji...
I zadnji komadic SEBE - svoje suze
Kao bisere ostavljam nocas tebi...

Crna maskara - razmocena suzama
Klizi - sve do usana...
Tuga nocas razdire naša srca...
Ljubav umire sa nama
Postaje nam svetost
Sada kad je više nema...
Nocas u pustoj tami
Tuga je himna naše ljubavi
Dok se rastaju dvoje
Koji su se nekada voljeli....

My dear Ville, happy birthday!!!!

HAPPY BIRTHDAY!!!!

Moj najdraži, najsexipilniji pjevač - Ville Hermanni Valo danas je navršio 30 godina, a još uvijek izgleda tako dobro...
Pušenje ga još uvijek nije strjeralo u grob, a nadam se da će nam još duuugooo poživjeti i snimit još mnogo pjesama... možda mi se posreći pa ga tam negdi u dalekoj budućnosti vidim, dok bude imao kojih 60-ak godina, dok će biti na rubu bankrota, pa će tražeći još koje zrno slave pjevati po lokalnim bircevima srednje Europe... heheheh kak to sad inače znaju raditi nekad slavni rockeri...
Ma nije važno, bitno je samo da se jednom sretnemo... Ak ništ drugo bar mi ga iznajmite da mi pjeva na sprovodu... hehe

Or maybe he'll join me in death someday...

Broken days...

Helllooouuu svima!

Napokon sam uspjela naći malo vremena, da malo uredim blogić, i nešto napišem...
Kod mene je sve po starom. Ovaj viknd ostajem u Zgb, možda uspijem naći žrtvu s kojom ću otić van, jer uopće nemam volje z učenje
Sad sam na faksu, tu je oko 10-ak kompjutora, i trenutno se nekakve glupačice kraj mene smiju ko da su iz ludnice pobjegle i ubijaju u meni i ono malo inspiracije što je bilo da napišem ovaj post... totalni bed..

Još uvijek sam sama i tak mi je stvarno mrak, nitko me ne maltretira sa svojim glupostima, nikom se ne moram ispovjedat kuda idem i taj feeling mi je stvarno super, neopisiv... napokon sam slobodna! Nakon dugo vremena... Finally free

Razorblade kiss



KAD CEŠ TI PLAKATI

Moj dragi, neznam da li je to ono što smo zaista htjeli.
... smrt se poigrala nama.
Sudbina nas je spojila, a smrt je ta koja nas dijeli.
Jedno ce od nas morati otici.
Duboko u sebi osjecam da cu otici ja.
Ljubav je u mom srcu postala druga strana,
a smrt se zaljubila u nas.
Zašto je tako moralo biti, ako to nismo željeli?
Dišemo još samo zato da bismo živjeli,
a volimo da bismo postojali i bili voljeni.
Kad prestanemo oboje - VIŠE NECEMO POSTOJATI.
Zbog toga smo i živjeli,
a došao je tren kad jedno od nas mora umrijeti.
Bježimo od stvarnosti i istine,
ne shvacajuci da ce nas jednom uloviti.
Bojimo im se pogledati u oci,
a zapravo ih tražimo hraneci glad svoje ljubavi.
Naše postojanje ne bi imalo smisla kad ne bismo umrli.
Nakon smrti naš je život okrunjen besmrtnošcu.
Kad umremo tek tada saznamo jesmo li živjeli.
Okus ljubavi je sladak, a dah smrti gorak.
Ne možemo da biramo dragi,
ovo je naša posljednja granica.
Nema povratka.
Za nama ostaju samo tvoje suze
i moj prah raznošen vjetrom u oluji naših osjecaja.
Odlazim u besmrtnost i suze me tvoje ne mogu vratiti.
Nemoj sada plakati, jer napokon je došao dan da umrem zbog ljubavi.
Budimo barem sada sretni...
Ostao si sam, dragi...
Ostavljam te u suzama...
jer mene više nema,
Možda je tako najbolje...
Za oboje.

In joy and sorrow...

If I should die before I wake
pray no one my soul to take.
And if I wake before I die
rescue me with your smile.

Upravo sam došla iz grada.. Bila sam s frendicama vani tj. sa jednom frendicom i sestričnom te njezinim frendicama iz razreda... mislim... nadala sam se da će bit bolje...
Svi su bili pijani, a ja cijelu večer na bezalkoholnoj pivi i studenoj s limunom, jer već dva dana pijem penicilin (neki me sinusitis uhvatil..)... Bilo mi je dosadno, i na kraju sam otišla doma...
Već sam se bila ponadala kak ću napokon počet izlazit, a kad ono... bed. Tamo kud bi ja išla, nitko neće samnom (gdje puštaju alternativu, rock i sl.). Moram u potragu za žrtvom... koju ću imat da ide samnom na takva mjesta i koja pritom neće zbog toga spaštati, nego ćemo jedostavno zajedno uživat u tome... :)
E,da to je to - trebam pronaći osobu s kojom ću moći uživati u stvarima koje volim (nevažno je li muška ili ženska, samo da to bude isključivo na prijateljskoj bazi... ostalo sve ne dolazi u obzir... previše boli rastanak... vjerujte mi!!!! Ustvari muška ne dolazi u obzir, bolje neka me se klone.. hehehe)
Zapravo imam takvu frendicu (s faksa)-u daljnjem tekstu "Frendica s velikim F", al ona nažalost živi u Vž i prek vikenda ne možemo zajedno van, a cura je stvarno mrak... neznam kaj bi bez nje... Tak da mi prek vikenda jako fali... :(


Čovijek cijeli život traga za svojom polovicom, jer dokazano je da u svijetu za svaku osobu postoji druga osoba s kojom će se savršeno slagati.. samo ju treba pronaći. A kad ju pronađemo, treba ju znati zadržati kako je ne bismo izgubili... na bilo koji mogući način

Evo to bi bilo sve... Evo jedan od mogućih načina kako izgubiti voljenu osobu...

KAD UMREŠ

Tako si lijep i velicanstven
kad umireš zbog ljubavi, dragi.
Oh, tako si lijep!
Kad smrt uzima zivot tvoj mladi,
boriš se za dah.
Više ti ništa ne ostaje od zivota,
jedini ce trag ostavit tvoja ljepota.
Tvoje iscrpljeno mrtvo tijelo
medu svijecama je
mlade i ljepše no ikad.
Moje zarobljeno srce
odlazi zauvijek s tvojim.
Odlaziš iz zivota moga,
bez pitanja, bez pozdrava,
kao vjetar bez imena.
Odnosiš sve sa sobom...
moje srce, naše uspomnene.
I ostavljaš samo tugu i suze...
samo bolne tragove.
Ostaje mi još samo ova pjesma...
...ljubavna
za tebe dragi...!!!

Svakim smo danom sve bliže smrti...

Svaki je dan korak do smrti...

Danas mi je nekako čudan dan.. neznam zašto. Nešto mi je došlo...Otišla sam frizerki i ošišala svoju dugu crnu kosu...
U posljednje vrijeme sam se dosta promijenila.. mislim da na bolje. Neznam.
Tek do nedavno sam to poricala, mislila sam da se ljudi teško mijenjaju, ali sam shvatila da je to neizbježno.
Puno se toga dogodilo u posljednje vrijeme, počevši od prekida sa dugogodišnjom ljubavi, upis na 2.godinu faksa, pronalazak 1. ozbiljnog posla (koji je nažalost trajao samo mjesec dana, zatim tetoviranje (to je moj ostvaren san)... i sad nešto za što sam rekla na neću nikad učiniti - šišanje!!! Dobro, nije baš neka dramatična promjena, al ono, skuži se ipak... fali mi sad!

Al znate kako se kaže: vuk mijenja dlaku, ali čud nikada.. (hehe)

Toliko za sada...

Pjesma bez imena

Toliko je stihova
sada u mojim mislima
i prešutjelih riječi
noćas među nama.

Tvoj je pogled
izgubljen u beskraju.
Blizu si, ali ne osjećam više
tvoj dah na svome ramenu.

Tjera me u propast
svaka minuta ovog nepovratnog vremena.
Gube se u mraku sve riječi
izgovorene noćas među nama

Ne postoji ništa,
ni riječi, ni mi.
Samo ova prazna tišina
u noći bez ljubavi.

Nepoznate sjene plešu u daljini,
poput smrti , bez značenja.
Mi kao dva stranca,
u vrtlogu vremena, bez osjećaja.

Toliko je stihova
bilo noćas u mojim mislima.
Svi su sada bez
ikakvog značenja.
...otkad si otišao...
....sada kad sama...

Misli o smrti...

Smrt... tako je mistična, zagonetna i sama pomisao na nju. Što se krije iza te riječi?
Jeste li se ikad pitali kako je to.. umrijeti? Da li boli? Ima li ičeg nakon nje? Hoćete li se sjećati sebe? Hoće li vas itko pamtiti?
Meni se takve misli svakodnevno upetu u svakodnevicu... kad postanu preintenzivne, prenesem ih na papir i oslobodim ih se na neko vrijeme.
To je i jedan od razloga zašto sam počela pisati ovaj blog..


S M R T
Sama sam
nocas.
Nocas kad je
sve zaspalo
u smrt.
Sama sam
u tuzi i tami.
Vrijeme tece,
dolazi smrt.

Svojim
teškim
koracima
gasi redom
zivote
svojih zrtava.
Vodi ih
sa sobom
u nepovrat.

Osjecam ju.
Polako raste
u meni.
Pocinje zivjeti
kad ja
umirem.

Zeli me povesti
sa sobom.
Zeli me zagrliti
svojim hladnim rukama.
Zeli me povesti
u još vecu tamu,
u beskraj
veci od mojih
misli o smrti .

Sama je,
kao i ja.
Osjecam
neku povezanost
s njom.
Slicne smo...-
same,tuzne,
hladne,mracne...
Mi smo jedno...

Vodi me
kroz hodnike
mojih pustih nadanja,
sve do plamenova
njene boli.
Nema ljubavi...

Umrem li
što prije,
prije cu carevati
s njom,
u njenim odajama,
u baskraju
napuštenih mrtvih duša
kao što je moja.
U pandemoniumu.

Padam
u njezine ruke,
hladnije od leda.
Padam
bez snage
i glasa
u beskraj
sama sa
svojom smrti.